Ove sezone nikako da odem na jednu adventsku foto šetnju. Sve budem budem, pa nikako. Ili mi se neda ili je vrijeme krivo ili nešto treće poput ogromnih gužvi.

Nekako mi ne leži forsiranje unificiranog izgleda kućica, onih ružnih neonskih natpisa iznad njih, istog kuhanog vina, znatno manje ostalih programa, ponajviše glazbenih. Sve se svodi na žderanje i lokanje i još žderanja. Na svu sreću u tom moru hrane nađu se i neke normalne ponude, kvalitetna i posebnija klopa, ali ipak mi se čini da i dalje kraljuju škart kobase, masne fritule i loše kuhano vino.

Nisam još pošteno obišao cijelu adventsku ponudu da donesem konačni zaključak, ali slušajući ljude oko sebe svi dijele isto mišljenje, a to je da se sve pretvorilo u vašar veći nego što treba biti.

Ledeni park je i dalje posjećen, i zgodno izgleda, klizalište je puno, barem navečer, tako da sam taman iskoristio zalazak sunca na Tomislavcu da polovim okolnu atmosferu. Naravno u žurbi, trku, malo gurajući kolica, malo trčeći okolo da mi sunce ne pobjegne.

Nadam se da ću uspjeti obići i ostale lokacije s fotićem i napraviti neki kvalitetniji foto izvještaj cijele ove priče.