Izbornik
Kategorije
Arhiva
Ivica Drusany – Fotografije | Deep Purple
24182
post-template-default,single,single-post,postid-24182,single-format-standard,ajax_fade,page_not_loaded,

Blog

   

Deep Purple

Nakon 2 godine izbivanja iz koncertnih foto pitova odlučio sam se vratiti, a razlog je bila oproštajna turneja Deep Purple – The Long Goodbye kojom se jelte opraštaju od publike, a usput promoviraju i zadnji album Infinite.

 

Nisam htio dozvoliti da dečki nestanu sa scene, a ja propustim zadnji koncert koji mi je na kućnom pragu. Bio sam uvjeren da mi koncert baš neće ostati u lijepom sjećanju nakon što sam malo gledao snimke zadnjih par godina gdje se vidi kako Ian Gillan jedva krpa malo preostale snage do kraja koncerta. Ionako minimalistički pokret sveden je na geganje jednog starijeg gospodina u sedamdesetima koji se bori s hvatanjem daha na svakoj poluzahtjevnijoj dionici. No tome se ne treba smijat. Mnogi od nas neće dočekati te godine, a pogotovo ne bi da smo živjeli takvim tempom. I zato je trebalo otići na koncert i odati počast jednom od najvećih bendova svih vremena jer Deep Purple to je – institucija rock and rolla.

 

I tako eto mene u Areni Zagreb, stojim pred pitom s ostalim fotografima i čekam naše tri pjesme osvrćući se oko sebe kako bi zaključio da Arena na žalost nije ni približno rasprodana. Valjda su ljudi šparali novce za Thompsona u Mariboru.

 

Svjetla se gase, iz baseva kreću vibracije dovoljne za otresanje bubrežnog kamenca, a na pozornicu pod jednim topom izlazi neki gospodin u čudnom odijelu i smiješnim naočalama i recitira ovaj tekst:

 

Descending the cold steps of the institution for the politically insane
Never to be seen again
Saying farewell to daylight
From henceforth I shall rot in a stinking bed of wet straw

 

 

Jebote, gospon je Gillan, oko njega su Steve Morse, Roger Glover, Ian Paice i Don Airey, a tekst je uvod u Time for Bedlam, prvu pjesmu zadnjeg albuma i show počinje.

 

Na svu sreću Gillan brzo skida sako i glupave naočale u kojima je izgledao kao Michael Algar iz Toy Dollsa pa smo uspjeli snimiti i normalne fotke.

 

Ovo je bio prvi koncert na kojem sam bio sa svojom jedinicom i eto još jednom ću reći kako mi nije žao investicije.

Svjetla je puno, u svim bojama tako da je fotkanje bilo pravi gušt. Morse i Glover su se kako to već ide klatarili gitarama, što solo, što zajedno, dok je Gillan lovio zrak iza paravana.

 

Nakon prve pjesme krenula je Fireball pa Bloodsucker nakon koje sam krenuo prema izlazu, ali nitko drugi nije reagirao pa smo pofotkali i četvrtu pjesmu Strange kind of woman što mi je izuzetno drago.

 

Unatoč raznim njurganjima set lista nije bila nimalo loša uz solidan izbor hitčina.

 

Loading Facebook Comments ...
Loading Disqus Comments ...

No Comment

Sorry, the comment form is closed at this time.