Teško mi je povjerovati da je Rita nabrala preko godine dana staža. Stalno slušaš te priče kako vrijeme leti s klincima, ali tek kad to iskusiš na vlastitoj koži onda shvatiš o čemu svi pričaju.

Toliko se toga dogodi u tih godinu dana i dani su jednostavno prekratki. Današnji ritam života je surov, samo posao, strka, jurnjava… Žene odlaze što kasnije na porodiljni i što prije se vraćaju, naravno zbog love, tate vide bebu par sati dnevno jer su na poslu, ako nemate baka servis onda vam ne ginu jaslice, pa bebe propuštaju i taj prekrasni dio odrastanja uz bake. I ta situacija je kao super jer imate posao pa morate biti sretni.

E kako bi iskoristio što više tog vremena ja sam se odlučio na puno fotkanja, a svi u obitelji smo na mobitele instalirali aplikaciju Lifecake namijenjenu baš za ovakve stvari. Dakle tate i mame, dede i bake, ma svi koji ju instaliraju mogu dizati fotki koje se automatski kronološki slažu, mogu se lajkati, komentirati, pa i ona udaljenija rodbina može biti u toku, a i ona bliža ima sve na dlanu.

Jadnu Ritu smo već sa 9 mjeseci ukrcali u avion, sletjeli u London, upoznali je s bijelim svijetom. Letove je podnijela savršeno, a i London joj se svidio baš kao i prvi pokloni pod borom.

Jako je dobra i vesela beba, sve papa, spava, igra se, ne kenjka za svaki drek pa je ta prva godina proletjela puno bezbolnije od onog čime su nas plašili.

Rita je bila oduševljena i svojim rođendanskim zabavama kojih je zbog malog prostora moralo biti više, no to nije nimalo smetalo. Klinci, baloni, torte, cika, dreka… Kad je sljedeće slavlje? :)