Idemo premotati film malo prije početka koncerta Dropkick Murphysa. Kako to obično biva veće zvijezde uvijek imaju nekakvu predgrupu. Obično je ta predgrupa nekako tematski vezana za glavnog izvođača. Baš zato su se svi začudili kada su kao prvog izvođača prije američkih Iraca najavili hip hopera Generala Wooa. Nije da imam nešto protiv Srkija, dapače, ali stvarno čudan odabir za ovakvu vrstu koncerta.

I stvarno, nešto iza 20h polusramežljivo je pred 12 i pol ljudi koliko ih je u to doba bilo unutra izašao General, ćelavom glavom i obrijanom bradom. Mrak pozornice je razbio samo jedan top nad glavom Wooa koji je fino pozdravio, odrepao dvije stvari, zahvalio se i otišao. Mislim da nam je svima ostao upitnik nad glavom.

Ubrzo nakon njega na pozornicu dolazi Davorin sa Bogovićima i kreće žestoko, naravno sa starim prepoznatljivim stvarima da se publika zagrije. I bogme zagrijala se, luduje Rinči, luduje publika. Skače Bogović u svojim crvenim martama po pozornici ko da je mladac, al zato se znoji kao prasac. Šaraju dečki uglavnom starim stvarima iz doba dobrih Prljavaca sa Rinčijem na čelu, pa malo ubodu i neku svoju.

Fakat mi je bio zabavan, baš onako rokerski, a dodatni plus je bio kaj se vidjelo da čovjek uživa, da mu je drago da ovi klinci ispred pjevaju s njim. I tako, brzo se primakao kraj i dečkima su došapnuli da polako završavaju. Nakon zadnje pjesme  desilo se nešto fakat neočekivano. Ekipa viče hoćemo još, a činilo se da ni sam Bogović ne vjeruje i u trenucima dok tehničari već raskapaju pozornicu on se prima mikrofona, ali on je već ugašen. Poziv na bis ne prestaje, ali na kraju Rinči samo nemoćno slegne ramenima i mahne ekipi.

[blockquote width=’100′]

Ima još mjesta za tebe, heeej Rinči vrati se

[/blockquote]