Monthly Archives: February 2012
Tekma je bila tolko napeta da sam skoro stigao doma prije njenog kraja.
E da, čini mi se da je igrala Nezavisna Država Hrvatska protiv Švedske. Vjerojatno je i poglavnik bio negjde u loži jer konstantno su se pjevale ustaške pjesme.
Evo me opet na mnogima dosadnoj, ali meni dragoj temi.
Izlazak, zalazak, sunce, oblaci, boje…
Druga tura fotkanje u Day Cafeu. Ovaj puta bez interijera, samo kava, cuga i hrana.
Zaključak – mrzim refleksije.
Neki dan sam u Jutarnjem nabasao na fotke iz ZOO-a prekrivenog snijegom i shvatio da ja nemam niti jednu snježnu fotku.
Ovaj cijeli vikend snijeg pada kao lud, pa je ovo bila idealna prilika za tu avanturu. Naravno išao sam sam jer moji prijatelji misle da snijeg grize
Nakon čišćenja auta i dvorišta, i probijanje po ne baš ugodnoj Maksimirskoj i još lošijom Bukovačkom zabio sam se u neku hrpu snijega koju sam proglasio parkirnim mjestom jer mi ZG parking nije dao nekog izbora da nađem bilo kakve granice parkirnog mjesta.
Šetnja Maksimirskim puteljcima dok snijeg škripi pod nogama je nešto što može uljepšati cijeli dan.
Na blagajni zoološkog vrta sam uredno platio punu cijenu karte iako sam se potajno nadao da će pasti neki popust za nas luđake koji idu vidjeti tih par životinja koje su vani u ovo doba.
Osim mene tu je bila i grupica vrtićkih klinaca koji su hrabriji od ovih odraslih koji se boje par pahulja i par stupnjeva ispod nule.
Već na prvom pokušaju fotkanja sam shvatio da se neću provesti baš najbolje kaj se fotaka tiče jer pahulje malo zajebavaju autofokus, a ni hladnoća ne pomaže, kao ni par pahulja koje su se rastopile na zaštitnom filteru.
Problem je bio i zamrzavanje tih pahulja na aparatu i objektivu, pa sam šetnju brzinski obavio u strahu za opremu. Slijedeća foto investicija je definitivno navlaka za objektiv i aparat.
Nije bilo previše životinja vani, ali da su bili samo vukovi i panda vani, već se isplatio dolazak.
Zagrebancije XII – Snježni Maksimir
Posted by Ico in Gradovi,Priroda,Zagrebancije | February 5, 2012Nakon nekoliko mjeseci konačno sam ufotkao još jedne Zagrebancije. Ovaj puta u idiličnom snježnom Maksimiru. Sunce piči, nebo se plavi, hladnoća štipa obraze, snijeg škripi pod nogama…kraj svijeta.













































































































